:) Imam jos jedan slican. Moj ujka je bio tesko bolestan i ziveo je u mom rodnom mestu...za svaki dolazak sam znala da je jedan od malog broja preostalih... u tom gradu je mamin stan koji smo poceli (pa zapeli) da renoviramo i muz je, preko x-y veze, nasao nekog lika da uradi ravnajuci sloj...materijal i ruke su bili 5,800...i dobro, krenemo mi, pozajmimo s posla onaj veliki auto, transporter, da napravimo bas veliko ciscenje i da pobacamo stvari koje su prastare (neke od njih ni Cige nisu htele da uzmu...)...i radimo moj muz, dever i ja, i za svaku stvar me pitaju da li bacamo ili sta, mozda je uspomena...
I dodje moj ujka, ja prestanem s poslom, da bismo seli i pricali. Vidim da mi dever tu cupka, a on je sav brz, dinamican, i sve mora odmah :) Vidim i da se suzdrzava, ne bi da me prekine, a osecam to cupkanje...nista, dodjem ja, on kaze - dosao majstor, covek ceka da se plati...a nema kljuca od transportera, kod muza, on otisao da nosi do kontejnera, a u kaseti pare...Nista, ja skocim, nakupim 6000, nemam za cast, kazem coveku - hvala mnogo, izvini sto si cekao, evo dve cokolade pride...on kaze - ne treba...ma uzmi za decu...nema decu...ok, za tebe i zenu...nije zenjen...au, brate mili, mislim se, samo idi. hocu moje vreme sa mojim ujka Mirkom...i cao, ode
posle pola sata dosao i muz, a vidim tu i covek, pomaze...e reko', eto da je mogao cekati....
Sledeceg dana, pred ponedeljak, ja kazem muzu - Ne zaboravi smao da uzmes one pare iz kasete
Koje pare???!!!
Pa za ravnajuci...
A on se lupi po celu.
A sta je bilo? On je dosao, pa je video coveka, uzeo brze pare, platio. A covek je rekao - Mnogo je, gazda.
Ma nije, kaze Z, misleci sta je 200 din...
:):):)
ali dobro, u jednom periodu mnogo mi se rodjenih razbolelo i otislo, kada mi nestanu pare ili tako iz gluposti odu, ja sve pomislim - nek ide, smatram tj nadam se da je to moj neki dug i da ce sve drugo biti tu :*
:) Imam jos jedan slican. Moj ujka je bio tesko bolestan i ziveo je u mom rodnom mestu...za svaki dolazak sam znala da je jedan od malog broja preostalih... u tom gradu je mamin stan koji smo poceli (pa zapeli) da renoviramo i muz je, preko x-y veze, nasao nekog lika da uradi ravnajuci sloj...materijal i ruke su bili 5,800...i dobro, krenemo mi, pozajmimo s posla onaj veliki auto, transporter, da napravimo bas veliko ciscenje i da pobacamo stvari koje su prastare (neke od njih ni Cige nisu htele da uzmu...)...i radimo moj muz, dever i ja, i za svaku stvar me pitaju da li bacamo ili sta, mozda je uspomena...
I dodje moj ujka, ja prestanem s poslom, da bismo seli i pricali. Vidim da mi dever tu cupka, a on je sav brz, dinamican, i sve mora odmah :) Vidim i da se suzdrzava, ne bi da me prekine, a osecam to cupkanje...nista, dodjem ja, on kaze - dosao majstor, covek ceka da se plati...a nema kljuca od transportera, kod muza, on otisao da nosi do kontejnera, a u kaseti pare...Nista, ja skocim, nakupim 6000, nemam za cast, kazem coveku - hvala mnogo, izvini sto si cekao, evo dve cokolade pride...on kaze - ne treba...ma uzmi za decu...nema decu...ok, za tebe i zenu...nije zenjen...au, brate mili, mislim se, samo idi. hocu moje vreme sa mojim ujka Mirkom...i cao, ode
posle pola sata dosao i muz, a vidim tu i covek, pomaze...e reko', eto da je mogao cekati....
Sledeceg dana, pred ponedeljak, ja kazem muzu - Ne zaboravi smao da uzmes one pare iz kasete
Koje pare???!!!
Pa za ravnajuci...
A on se lupi po celu.
A sta je bilo? On je dosao, pa je video coveka, uzeo brze pare, platio. A covek je rekao - Mnogo je, gazda.
Ma nije, kaze Z, misleci sta je 200 din...
:):):)
ali dobro, u jednom periodu mnogo mi se rodjenih razbolelo i otislo, kada mi nestanu pare ili tako iz gluposti odu, ja sve pomislim - nek ide, smatram tj nadam se da je to moj neki dug i da ce sve drugo biti tu :*