> srebrna:
> Ne znam za druge ali kada sam se prvi put ukočila i bila na ful terapiji, bolovi su bili takvi da mi je došlo da grizem zid od muke. Da mi je neko pričao ne bih mu verovala koliko je sve to strašno.
> Mislim da puno puta ljudi mešaju babe i žabe i zaista pravo stanje stvari sa laganijim bolom.
> Desnu nogu do palca nisam osećala. Bol je bio nepodnošljiv, do nespavanja ili minimalnog spavanja od par sati noću i to isključivo na podu.
> Moji problemi sa kičmom su traumatske prirode i izazvani saobraćajnom nezgodom i posledičnim "rastresanjem" kičme. Realno, više nikada nisam uspela u potpunosti da je oporavim.
> 3 dana udarne doze kortiko nakon čega skidanje na suvo sa tog otrova gde sedim oblivena znojem i sva crvena, zajapurena kraj otvorenog prozora dok napolju veje sneg, inekcije koktela analgetika i vitamina i uz to miorelaksans koji me udari pride i u glavu pa udaram i u futere rašrafljena i mišićno i mentalno, užas. Muž me je kupao, a njegova kuvana boranija mi je imala ukus najlepšeg pečenja, šta više da kažem, zlo i naopako.
> Nakon toga dve nedelje fizikalne koje su mi zaista pomogle.
> Posle toga više nikad u toj meri se nisam ukočila, pazim sebe i znam svoje limite ali Diklofenak odnosno analgetik jeste jako bitan koliko god da se trudimo da ga izbegnemo, jer na kraju veća šteta nastaje spazmom mišića oko kičmenog stuba nego samom diskus hernijom. Ne treba trpeti bol nipokoju cenu i dozvoliti mišićima da naprave toliko jak spazam da se ne možemo više ni pomeriti.
Potpuno ista situacija s tim da ne smem da pijem analgetike, tj. vrlo retko. Steroidi pomažu, nuspojave užas. Na kraju spazam mišića koji traje jako dugo. Da, uporno vežbati uz uputstvo fizioterapeuta je najbolje, samo većina nas zabušava.
> srebrna:
> Ne znam za druge ali kada sam se prvi put ukočila i bila na ful terapiji, bolovi su bili takvi da mi je došlo da grizem zid od muke. Da mi je neko pričao ne bih mu verovala koliko je sve to strašno.
> Mislim da puno puta ljudi mešaju babe i žabe i zaista pravo stanje stvari sa laganijim bolom.
> Desnu nogu do palca nisam osećala. Bol je bio nepodnošljiv, do nespavanja ili minimalnog spavanja od par sati noću i to isključivo na podu.
> Moji problemi sa kičmom su traumatske prirode i izazvani saobraćajnom nezgodom i posledičnim "rastresanjem" kičme. Realno, više nikada nisam uspela u potpunosti da je oporavim.
> 3 dana udarne doze kortiko nakon čega skidanje na suvo sa tog otrova gde sedim oblivena znojem i sva crvena, zajapurena kraj otvorenog prozora dok napolju veje sneg, inekcije koktela analgetika i vitamina i uz to miorelaksans koji me udari pride i u glavu pa udaram i u futere rašrafljena i mišićno i mentalno, užas. Muž me je kupao, a njegova kuvana boranija mi je imala ukus najlepšeg pečenja, šta više da kažem, zlo i naopako.
> Nakon toga dve nedelje fizikalne koje su mi zaista pomogle.
> Posle toga više nikad u toj meri se nisam ukočila, pazim sebe i znam svoje limite ali Diklofenak odnosno analgetik jeste jako bitan koliko god da se trudimo da ga izbegnemo, jer na kraju veća šteta nastaje spazmom mišića oko kičmenog stuba nego samom diskus hernijom. Ne treba trpeti bol nipokoju cenu i dozvoliti mišićima da naprave toliko jak spazam da se ne možemo više ni pomeriti.
Potpuno ista situacija s tim da ne smem da pijem analgetike, tj. vrlo retko. Steroidi pomažu, nuspojave užas. Na kraju spazam mišića koji traje jako dugo. Da, uporno vežbati uz uputstvo fizioterapeuta je najbolje, samo većina nas zabušava.