Moj drug je poprilično stručan i za svoje kolege kaže da nisu svi adekvatni za taj posao, bez obzira što su se školovali, neki i više od njega. Jednostavno, vole novac, više nego nečije izlečenje. Tako da, ko ima novca na pretek, neka posećuje stalno psihoterapeute. Poznatiji psihoterapeuti uzimaju bar 50-ak evra po seansi. Ja, (možda i) na sreću, nisam imala novca u toj svojoj sivoj fazi, pa sam morala sama da dođem do spoznanja, što je sa jedne strane dobro, jer kad na tezi način dodjete do nečega i kad sami dodjete do toga, onda to nešto gledate da odrzite i čuvate. Oni koji imaju dosta novca, misle da će im neko usuti nešto u mozak ako dobro plate i da će problem nestati, sličan princip kao i kod uzimanja lekova, gde uzimate u nedogled (princip čarobnog štapića), a stanje ostaje potpuno isto. Lek treba da pomogne, a onda da nastavite bez njega. Isto tako i stručno lice treba da vas uputi, da možete dalje sami. Ako ne možete dalje sami, onda znači da se ne trudite, a ako se ne trudite, znaci da nemate volje, ni želje da vam bude bolje. Treba sami sebe da osluškujemo, šta nam prija, šta ne prija i uz nečiju pomoć u vidu upućivanja, da nalazimo način i napredujemo. Ta pomoć ne treba da bude konstantna i doživotna u vidu osobe koja nam konstantno priča isto, a mi ne čujemo i teramo kao pre. Mnogi ne znaju da slušaju, tj da čuju, a ko je gluv, džabe mu pričati.
Moj drug je poprilično stručan i za svoje kolege kaže da nisu svi adekvatni za taj posao, bez obzira što su se školovali, neki i više od njega. Jednostavno, vole novac, više nego nečije izlečenje. Tako da, ko ima novca na pretek, neka posećuje stalno psihoterapeute. Poznatiji psihoterapeuti uzimaju bar 50-ak evra po seansi. Ja, (možda i) na sreću, nisam imala novca u toj svojoj sivoj fazi, pa sam morala sama da dođem do spoznanja, što je sa jedne strane dobro, jer kad na tezi način dodjete do nečega i kad sami dodjete do toga, onda to nešto gledate da odrzite i čuvate. Oni koji imaju dosta novca, misle da će im neko usuti nešto u mozak ako dobro plate i da će problem nestati, sličan princip kao i kod uzimanja lekova, gde uzimate u nedogled (princip čarobnog štapića), a stanje ostaje potpuno isto. Lek treba da pomogne, a onda da nastavite bez njega. Isto tako i stručno lice treba da vas uputi, da možete dalje sami. Ako ne možete dalje sami, onda znači da se ne trudite, a ako se ne trudite, znaci da nemate volje, ni želje da vam bude bolje. Treba sami sebe da osluškujemo, šta nam prija, šta ne prija i uz nečiju pomoć u vidu upućivanja, da nalazimo način i napredujemo. Ta pomoć ne treba da bude konstantna i doživotna u vidu osobe koja nam konstantno priča isto, a mi ne čujemo i teramo kao pre. Mnogi ne znaju da slušaju, tj da čuju, a ko je gluv, džabe mu pričati.