Ne znam kako je u drugim delovima Srbije, ali u Bgu je situacija sa napuštenim psima zaista katastrofa!
Verujte mi da mi muka pripadne kad vidim napuštenog psa, nisam uopšte preterano emotivna osoba, ali ja sve pse gledam kao decu.
Preširoka je tema maltretiranja pasa, izbacivanja na ulicu, trovanja i ostalih grozota, koja su čist kriminal i trebaju biti zakonom kažnjeni u istom rangu kao da se radi o čoveku...
Ja imam psa, naravno svaki dan ga vodim u šetnju, živim u delu Bga za koji mogu reći da apsolutno ima nerešen problem lutalica. Danas je malo falilo da nas napadnu, njih 5-6 u čoporu, ja i moj pas sami, skoro prazna ulica. Mali je rastom pa sam ga uzela u naručje, nekako smo polako prošli pored njih i molila sam boga da ovaj moj mali razmaženi ne zareži ili ne zalaje... Naravno poenta moje priče nije da su ti psi straaaašni, opasni, bože moj, LJUDI SU IH TAKVIMA NAPRAVILI!!
Šintere ne bih nikad u životu pozvala jer znam gde ih vode i koje mučenje ih tek tamo čeka, a sa druge strane ne znam ni da li im činim uslugu time što su na ulici, oni se muče, a eto čak su danas i mene naterali da ih se uplašim iako stvarno obožavam kučiće. NEMA REŠENJA! Da je situacija u azilima bolja, ok pozvala bi ih, ali ovako, zaista ne mogu...
Ne znam da li grešim, šta vi mislite o tome? >:(
Ne znam kako je u drugim delovima Srbije, ali u Bgu je situacija sa napuštenim psima zaista katastrofa!
Verujte mi da mi muka pripadne kad vidim napuštenog psa, nisam uopšte preterano emotivna osoba, ali ja sve pse gledam kao decu.
Preširoka je tema maltretiranja pasa, izbacivanja na ulicu, trovanja i ostalih grozota, koja su čist kriminal i trebaju biti zakonom kažnjeni u istom rangu kao da se radi o čoveku...
Ja imam psa, naravno svaki dan ga vodim u šetnju, živim u delu Bga za koji mogu reći da apsolutno ima nerešen problem lutalica. Danas je malo falilo da nas napadnu, njih 5-6 u čoporu, ja i moj pas sami, skoro prazna ulica. Mali je rastom pa sam ga uzela u naručje, nekako smo polako prošli pored njih i molila sam boga da ovaj moj mali razmaženi ne zareži ili ne zalaje... Naravno poenta moje priče nije da su ti psi straaaašni, opasni, bože moj, LJUDI SU IH TAKVIMA NAPRAVILI!!
Šintere ne bih nikad u životu pozvala jer znam gde ih vode i koje mučenje ih tek tamo čeka, a sa druge strane ne znam ni da li im činim uslugu time što su na ulici, oni se muče, a eto čak su danas i mene naterali da ih se uplašim iako stvarno obožavam kučiće. NEMA REŠENJA! Da je situacija u azilima bolja, ok pozvala bi ih, ali ovako, zaista ne mogu...
Ne znam da li grešim, šta vi mislite o tome? >:(