Ja sam baš pre par dana napisala na forumu kako me je neka žena u pošti razapela što imam i paket i uplatu,a ima ljudi iza mene. Da ne pričam da sam u 7.mesecu trudnoće,jedva izdržala 45min u redu,verenik radi 2 posla i nema mi druge nego da čekam i još budem napadnuta za isto... Nebitno je čak da li sam trudna ili ne,zašto bi bilo koga zanimalo šta ja imam da završim ako uljudno stojim u redu i čekam na to?
Naravno da joj nisam uskratila odgovor koji ju je ućutao, ali ostatak dana mi je prošao katastrofalno koliko me je uznemirilo. U prevoz se plašim da uđem,jednom su 5 njih stajali kod prvih vrata i od stomaka nisam mogla da izađem,niko se nije ni sklonio..Mesto nikad ne puštaju iako je bilo uočljivo dok nismo nosili jakne,a još su nas jednom gurnuli i čovek je doslovno pao na mene. Što je najgore,ljudi me gledaju u prevozu,odvratan osećaj. Uvek sam puštala mesto i kad nisam znala šta je trudnoća,starijima,majkama sa decom.. Više i ne idem nigde,sedim kući po ceo dan jedino ako se desi da verenik ima vremena pa me odbaci do mojih..
I iskreno,baš sam razočarana sada kad sam u ovom stanju i vidim kako ljudi nemaju osećaja jedni za druge. Dve godine se prodaju kese,ljudi razapinju prodavce za to, drugi u redu ćute,ne zna se ko je od koga gori.. Danas pustih jednu devojčicu sa 2 artikla na kasi,ona se toliko puta zahvalila da mi je ulepšala dan. Meni je samo jedna ženica ponudila da idem ispred nje,naravno da nisam pristala i nije mi problem da čekam,ali osećaj da ima neko obzira u ovakvom stanju...ne znate koliko znači. Ne znam šta da kažem,osim da sam poražena u kakvom svetu živimo i što se šokiramo na nečiju kulturu.
Ja sam baš pre par dana napisala na forumu kako me je neka žena u pošti razapela što imam i paket i uplatu,a ima ljudi iza mene. Da ne pričam da sam u 7.mesecu trudnoće,jedva izdržala 45min u redu,verenik radi 2 posla i nema mi druge nego da čekam i još budem napadnuta za isto... Nebitno je čak da li sam trudna ili ne,zašto bi bilo koga zanimalo šta ja imam da završim ako uljudno stojim u redu i čekam na to?
Naravno da joj nisam uskratila odgovor koji ju je ućutao, ali ostatak dana mi je prošao katastrofalno koliko me je uznemirilo. U prevoz se plašim da uđem,jednom su 5 njih stajali kod prvih vrata i od stomaka nisam mogla da izađem,niko se nije ni sklonio..Mesto nikad ne puštaju iako je bilo uočljivo dok nismo nosili jakne,a još su nas jednom gurnuli i čovek je doslovno pao na mene. Što je najgore,ljudi me gledaju u prevozu,odvratan osećaj. Uvek sam puštala mesto i kad nisam znala šta je trudnoća,starijima,majkama sa decom.. Više i ne idem nigde,sedim kući po ceo dan jedino ako se desi da verenik ima vremena pa me odbaci do mojih..
I iskreno,baš sam razočarana sada kad sam u ovom stanju i vidim kako ljudi nemaju osećaja jedni za druge. Dve godine se prodaju kese,ljudi razapinju prodavce za to, drugi u redu ćute,ne zna se ko je od koga gori.. Danas pustih jednu devojčicu sa 2 artikla na kasi,ona se toliko puta zahvalila da mi je ulepšala dan. Meni je samo jedna ženica ponudila da idem ispred nje,naravno da nisam pristala i nije mi problem da čekam,ali osećaj da ima neko obzira u ovakvom stanju...ne znate koliko znači. Ne znam šta da kažem,osim da sam poražena u kakvom svetu živimo i što se šokiramo na nečiju kulturu.