Kod mojih kad sam živela, to je haos. Komšije te zagledaju, uvek neka mini ekipa kučkara ispred zgrade, to te žderu pogledom, a svi hvala Bogu rade od kuće i nema šanse da ih izbegneš. Međusobno se niko ne voli, svi se druže, a kako ko od njih krene kući, tako krenu tračaranja o njemu...Pošto imamo psa (ženku Leu) koja je zimogrožljiva, dobila je od komšinice "bundicu" i nosila je 2 zime, pa došla treća zima, kad Lea nema bundu. Dolazi komšinica, kuca na vrata, pita mamu gde je, ako je ne koristimo da vratimo i mi joj kažemo da se pocepala od korišćenja.. Ona se žena uvredila, izvređala nas i od tada ne pričamo sa njom. Ludača. 😂
A kod mene je situacija da je muž kucao na vrata jer je čuo nasilje, otvara čovek i uredno kaže komšiji sve u redu, hvala što brinete. Sutra se sretne sa njegovom ženom, ona mu je j* sve po spisku što je kucao na njihova vrata.. Da bi se na kraju ispostavilo da žena pije neku terapiju. Kada je nastavila terapiju, počeli smo i da se družimo. 🫢 Inače je ostatak komšiluka super, u pola noći nam kucali da muž pomogne oko spuštanja mašine, pa ujutru zajmimo cigare da ne idemo do prodavnice, ko čeka pre red u prodavnici, kupi ovom iza i tako, trista situacija. Ali to su sve ljudi naših godina, 25-40g i negde je verovatno i zato to tako. Žao mi je što se samo selimo, ne bih dala komšiluk, san snova❤️
Inače, nikad mi nije smetalo smeće ispred stana, glasna muzika jedno do dve večeri, otvorena vrata zbog klime, pravljenje roštilja jednom u sto god, itd.. Sve su mi to razumljive stvari jer nemamo svi uslova ali da se zna za granicu i red. Obavestiš, trudiš se da što manje remetiš druge, ne bahatiš se i naravno biraš dan i vreme. E sad.. 🤐
Kod mojih kad sam živela, to je haos. Komšije te zagledaju, uvek neka mini ekipa kučkara ispred zgrade, to te žderu pogledom, a svi hvala Bogu rade od kuće i nema šanse da ih izbegneš. Međusobno se niko ne voli, svi se druže, a kako ko od njih krene kući, tako krenu tračaranja o njemu...Pošto imamo psa (ženku Leu) koja je zimogrožljiva, dobila je od komšinice "bundicu" i nosila je 2 zime, pa došla treća zima, kad Lea nema bundu. Dolazi komšinica, kuca na vrata, pita mamu gde je, ako je ne koristimo da vratimo i mi joj kažemo da se pocepala od korišćenja.. Ona se žena uvredila, izvređala nas i od tada ne pričamo sa njom. Ludača. 😂
A kod mene je situacija da je muž kucao na vrata jer je čuo nasilje, otvara čovek i uredno kaže komšiji sve u redu, hvala što brinete. Sutra se sretne sa njegovom ženom, ona mu je j* sve po spisku što je kucao na njihova vrata.. Da bi se na kraju ispostavilo da žena pije neku terapiju. Kada je nastavila terapiju, počeli smo i da se družimo. 🫢 Inače je ostatak komšiluka super, u pola noći nam kucali da muž pomogne oko spuštanja mašine, pa ujutru zajmimo cigare da ne idemo do prodavnice, ko čeka pre red u prodavnici, kupi ovom iza i tako, trista situacija. Ali to su sve ljudi naših godina, 25-40g i negde je verovatno i zato to tako. Žao mi je što se samo selimo, ne bih dala komšiluk, san snova❤️
Inače, nikad mi nije smetalo smeće ispred stana, glasna muzika jedno do dve večeri, otvorena vrata zbog klime, pravljenje roštilja jednom u sto god, itd.. Sve su mi to razumljive stvari jer nemamo svi uslova ali da se zna za granicu i red. Obavestiš, trudiš se da što manje remetiš druge, ne bahatiš se i naravno biraš dan i vreme. E sad.. 🤐