> MarianneMary:
> Mozda vam ovaj tekst pomogne, pisem ga iz vise delova
> ''Od jačine vezanosti i prirode odnosa zavisi i intenzitet bola
> Iako svi reagujemo individualno, nivo tuge zbog ove vrste gubitka prvenstveno zavisi od činilaca kao što su naša starosna dob, tip ličnosti, starost ljubimca i okolnosti njegove smrti. Generalno, što je ljubimac bio značajniji za nas, to će emocionalni bol biti jači.
> Uloga koju je životinja odigrala u našem životu takođe ima bitnog uticaja. Recimo, ako je kućni ljubimac bio i radni pas, službena ili terapijska životinja, ne samo da ćete patiti zbog gubitka prijatelja već i zbog kolege, gubitka tima i emocionalne podrške na koju ste navikli. Ako ste živeli sami sa kućnim ljubimcem, mirenje sa njegovim gubitkom može biti još teže. Ako, recimo, niste mogli da mu priuštite skupo veterinarsko lečenje da biste mu produžili život, možda ćete čak osećati duboki osećaj krivice. Ljudi, međutim, uglavnom u takvim situacijama žrtvuju skoro sve da ljubimcu pomognu što je moguće više.
> Iako je gubitak neizbežni deo života sa ljubimcem, postoje zdravi načini da se nosite sa ovim bolom i pomirite se sa svojom tugom, kao i svakom drugom neminovnošću, a kada za to dođe vreme, u svoj život primite novog drugara, koji ne treba i ne može da zameni prethodnog, već da nastavi taj prirodni krug davanja i primanja ljubavi.
Hvala Vam puno na ovom postu psiholoske smernice,ima smisla,duboko ima smisla,pronašla sam se u njemu,analizirajući sebe kroz ove dane,pocevsi od petka,sok, neverica,zatim spoznaja tek sutra,rupa u stomaku,kao neka praznina,knedla u grlu,kao novu jako da udahnem a ne mogu,suze,krivica,prebacivanje,bes ali na sebe,ima tu dosta emocija pomešanih,cas se nasmejem cas placem
> MarianneMary:
> Mozda vam ovaj tekst pomogne, pisem ga iz vise delova
> ''Od jačine vezanosti i prirode odnosa zavisi i intenzitet bola
> Iako svi reagujemo individualno, nivo tuge zbog ove vrste gubitka prvenstveno zavisi od činilaca kao što su naša starosna dob, tip ličnosti, starost ljubimca i okolnosti njegove smrti. Generalno, što je ljubimac bio značajniji za nas, to će emocionalni bol biti jači.
> Uloga koju je životinja odigrala u našem životu takođe ima bitnog uticaja. Recimo, ako je kućni ljubimac bio i radni pas, službena ili terapijska životinja, ne samo da ćete patiti zbog gubitka prijatelja već i zbog kolege, gubitka tima i emocionalne podrške na koju ste navikli. Ako ste živeli sami sa kućnim ljubimcem, mirenje sa njegovim gubitkom može biti još teže. Ako, recimo, niste mogli da mu priuštite skupo veterinarsko lečenje da biste mu produžili život, možda ćete čak osećati duboki osećaj krivice. Ljudi, međutim, uglavnom u takvim situacijama žrtvuju skoro sve da ljubimcu pomognu što je moguće više.
> Iako je gubitak neizbežni deo života sa ljubimcem, postoje zdravi načini da se nosite sa ovim bolom i pomirite se sa svojom tugom, kao i svakom drugom neminovnošću, a kada za to dođe vreme, u svoj život primite novog drugara, koji ne treba i ne može da zameni prethodnog, već da nastavi taj prirodni krug davanja i primanja ljubavi.
Hvala Vam puno na ovom postu psiholoske smernice,ima smisla,duboko ima smisla,pronašla sam se u njemu,analizirajući sebe kroz ove dane,pocevsi od petka,sok, neverica,zatim spoznaja tek sutra,rupa u stomaku,kao neka praznina,knedla u grlu,kao novu jako da udahnem a ne mogu,suze,krivica,prebacivanje,bes ali na sebe,ima tu dosta emocija pomešanih,cas se nasmejem cas placem