@jacaikaja „sve dok nisam pala u licni ambis i dugo uzletala gore, ali ta sopstvena istrazivanja, uz ponegde neku smernicu, manje psiholosku, a vise duhovnu, su mi doneli odredjen vid blagostanja.”
_______________________________________________________________________________________________________________________________________
Kada nam se nešto loše desi kažemo: Ko zna zašto je to dobro ?!
Valjda nam je tako lakše....
A u stvari nas život baca gore-dole, tamo-vamo, prepreke i iskušenja na sve strane, pa neke gorke i teške tuge, udarci po duši ... i kamen pi puko... al srce je jače od kamena. Izdržimo, bolujemo, odbolujemo...pa ajd dalje... ne zaboravljamo...
Kažu: Ne vraćaj se u prošlost, ne gledaj u budućnost, živi u sadašnjosti...
Malo CVRC!
Ne osvrtati se na prošlost je nemoguće. Iz prošlosti pokušavamo da popravimo ono što smo pokvarili, ono što je nas „pokvarilo“. Da pružimo šansu nekome još jednom, da se izvinimo za nešto što sada (sa godinama to ide) vidimo drugačije.. prošlost nas je naučila da budemo blaži i tolerantniji, pa i mudriji.
Sadašnjost... pa već je prošla, i prolazi i teče... šta raditi? Naučiti da se radujemo malim, sasvim maleckim stvarima. Teško to ide. O daaaaa, uči se godinama - sa godinama. Neko pre, neko kasnije a neko ne nauči nikada. I nikada mu nije dosta: i materijalnih stvari i nikad dosta ljubavi, pažnje, dodvoravanja, komfora...Uvek bi više..
@jacaikaja „sve dok nisam pala u licni ambis i dugo uzletala gore, ali ta sopstvena istrazivanja, uz ponegde neku smernicu, manje psiholosku, a vise duhovnu, su mi doneli odredjen vid blagostanja.”
_______________________________________________________________________________________________________________________________________
Kada nam se nešto loše desi kažemo: Ko zna zašto je to dobro ?!
Valjda nam je tako lakše....
A u stvari nas život baca gore-dole, tamo-vamo, prepreke i iskušenja na sve strane, pa neke gorke i teške tuge, udarci po duši ... i kamen pi puko... al srce je jače od kamena. Izdržimo, bolujemo, odbolujemo...pa ajd dalje... ne zaboravljamo...
Kažu: Ne vraćaj se u prošlost, ne gledaj u budućnost, živi u sadašnjosti...
Malo CVRC!
Ne osvrtati se na prošlost je nemoguće. Iz prošlosti pokušavamo da popravimo ono što smo pokvarili, ono što je nas „pokvarilo“. Da pružimo šansu nekome još jednom, da se izvinimo za nešto što sada (sa godinama to ide) vidimo drugačije.. prošlost nas je naučila da budemo blaži i tolerantniji, pa i mudriji.
Sadašnjost... pa već je prošla, i prolazi i teče... šta raditi? Naučiti da se radujemo malim, sasvim maleckim stvarima. Teško to ide. O daaaaa, uči se godinama - sa godinama. Neko pre, neko kasnije a neko ne nauči nikada. I nikada mu nije dosta: i materijalnih stvari i nikad dosta ljubavi, pažnje, dodvoravanja, komfora...Uvek bi više..