Sve mi neprijatno da prokomentarisem, kao da sam se samopozvala na neko privatno okupljanje :') ali evo mog stava na temu: svacije misljenje zaista postujem, svidjalo mi se ili ne i osobu razlicitu od sebe tolerisem sve do momenta dok ne krene da mi svoje misljenje namece kao jedino ispravno. E to ne mogu da svarim. Ok, imas svoje misljenje, svoj stav, svoje principe. Ali nemoj ih nametati meni, kao sto ni ja nikada necu nametati drugom svoje. Banalan primer: ja volim pse i mozda i smatram da svako treba da ima psa, ali ne idem okolo i ne pricam svima kako moraju da ih imaju jer je to ispravno i to tako treba. Jer kao sto meni jeste, razumem da nekome nije. Nadam se da sam uspela da plasticno objasnim, imaj svoje misljenje do sutra, ja cu ga saslusati i uvaziti ili ne ali zaustavi se na tome i nemoj insistirati da prihvatim tvoje "normalno" kao svoje "normalno". Jer sta je kome normalno je vrrrrrlo relativan pojam.
Druga stvar, ne volim kada mi svoje misljenje na temu mog izgleda, ponasanja, oblacenja, nacina na koji obavljam posao itd. neko daje a da ga/je nisam pitala. Ako te pitam "E kako mi stoji ova haljina?" a ti kazes "pa i nije ti nesto", to cu prihvatiti i uvaziti i naravno da se necu naljutiti jer cenim iskrenost. Ali ako te NISAM PITALA a ti dodjes i iz cista mira mi kazes "e bas ti je bezveze ta haljina", e pa jedi go*na onda :') I kad se mozda i brecnem na takav komentar, dobijem odgovor "uu pa ne sme nista da ti se kaze, imam valjda ja pravo na svoje misljenje". Imas naravno ali ako ga nisam trazila, slobodno ga zadrzi za sebe. Naravno, to primenjujem i kod sebe - ako me ne pitas, uopste se ne osecam pozvanom da komentarisem pojedine licne stvari, niti to radim.
Lep dan svima zelim :) :")
Sve mi neprijatno da prokomentarisem, kao da sam se samopozvala na neko privatno okupljanje :') ali evo mog stava na temu: svacije misljenje zaista postujem, svidjalo mi se ili ne i osobu razlicitu od sebe tolerisem sve do momenta dok ne krene da mi svoje misljenje namece kao jedino ispravno. E to ne mogu da svarim. Ok, imas svoje misljenje, svoj stav, svoje principe. Ali nemoj ih nametati meni, kao sto ni ja nikada necu nametati drugom svoje. Banalan primer: ja volim pse i mozda i smatram da svako treba da ima psa, ali ne idem okolo i ne pricam svima kako moraju da ih imaju jer je to ispravno i to tako treba. Jer kao sto meni jeste, razumem da nekome nije. Nadam se da sam uspela da plasticno objasnim, imaj svoje misljenje do sutra, ja cu ga saslusati i uvaziti ili ne ali zaustavi se na tome i nemoj insistirati da prihvatim tvoje "normalno" kao svoje "normalno". Jer sta je kome normalno je vrrrrrlo relativan pojam.
Druga stvar, ne volim kada mi svoje misljenje na temu mog izgleda, ponasanja, oblacenja, nacina na koji obavljam posao itd. neko daje a da ga/je nisam pitala. Ako te pitam "E kako mi stoji ova haljina?" a ti kazes "pa i nije ti nesto", to cu prihvatiti i uvaziti i naravno da se necu naljutiti jer cenim iskrenost. Ali ako te NISAM PITALA a ti dodjes i iz cista mira mi kazes "e bas ti je bezveze ta haljina", e pa jedi go*na onda :') I kad se mozda i brecnem na takav komentar, dobijem odgovor "uu pa ne sme nista da ti se kaze, imam valjda ja pravo na svoje misljenje". Imas naravno ali ako ga nisam trazila, slobodno ga zadrzi za sebe. Naravno, to primenjujem i kod sebe - ako me ne pitas, uopste se ne osecam pozvanom da komentarisem pojedine licne stvari, niti to radim.
Lep dan svima zelim :) :")