Mudrolije ili neko je to baš dobro rekao....

Prica o ptici Jedna malena ptica krenula je jedne zime put juga, ka toplijim krajevima. Međutim, bilo je toliko hladno, da se ptičica smrzla i pala na zemlju, sletevši na jednu poveću poljanu. Dok je tako ležala, sama, promrzla i uplašena, na poljani se niotkuda pojavila krava, izvršivši veliku nuždu bukvalno na nju! Ubrzo potom, tovar je krenuo da greje promrzlu pticu koja je, shvativši da dolazi sebi, od sreće zapevala. Ptičji poj je čuo jedan mačak koji je prolazio poljanom i, prateći zvuk, došao je do kravlje balege, raskopao je, video pticu i pojeo je! Pouke priče: #1. Nisu ti svi koji se po***u po tebi neprijatelji #2. Nisu ti svi koji te izvuku iz nevolje prijatelji #3. Čak i kada si u najvećoj nevolji, najbolje je držati jezik za zubima!

Rasplakase me Marko i Nada :(

> NinuNana2: > Nastavak ( nisam mogla sve odjednom da postavim) > Sela sam, i bas kad je hteo da mi skine povez, zazvonio je telefon. Naterao me je da mu obecam da necu dirati povez dok se ne vrati, i otisao da se javi. Pasulj koji sam pojela je jos uvek radio i pritisak je postao nepodnosljiv, tako da sam iskoristila priliku dok se moj muz ne vrati, nagla se na jednu stranu i ''pustila'' jedan. Ne samo da je bio glasan, nego je i smrdeo kao kada kamion s djubrivom, prolazeci pored pilane, pregazi tvora. Uzela sam salvetu s krila i zustro oduvala smrad. > Zatim sam se nagla na drugu stranu i odvalila jos tri. Smrad je bio gori od kuvanja kupusa. Naculivsi usi na telefonski razgovor u susednoj sobi, nastavila sam ovako da nizem narednih nekoliko minuta. > Zadovoljstvo je bilo neopisivo. Kada je pozdravljanje preko telefona oznacilo kraj moje slobode, ucinila sam jos nekoliko brzih kruznih pokreta salvetom da razduvam sve, vratila salvetu na krilo i uz osecaj zadovoljstva i olaksanja, spustila ruke na krilo. > Lice mi je sigurno odavalo najneviniji moguc izraz kada se moj muz vratio i izvinuo sto se tako dugo zadrzao. Pitao me jesam li virila a ja sam ga uverila da nisam. > U tom trenutku, skinuo mi je povez i dvanaest gostiju koji su sedeli za stolom u glas je uzviknulo: > -"Srecan rodjendan!" > Pala sam u nesvest!!! AAAAaaaaaaaaaaaaaaaaaa padammmm :') :') :') :') :') x-) x-) x-) x-) x-) x-) x-) :') :') :') :') :')

Jedan čovek i njegov sin išli su planinom. Odjednom, dečak zapne o kamen i krikne: "AAAAAAAHHHHH!" S planine odjekne: "AAAAAAAHHHHH!" Znatiželjan viknu: "KO SI TI?" S planine odjekne: "KO SI TI?". Dečak se razljuti pa vikne: "KUKAVICO!" Glas odgovori: "KUKAVICO!" Dečak pogleda oca i upita: "Tata, što se ovo događa?" "Obrati pažnju." – reče otac. Tada otac vikne: "DIVIM TI SE!" Glas odgovori: "DIVIM TI SE!" Otac reče: "PREDIVAN SI!" A glas ponovi: "PREDIVAN SI!" Dečak je stajao iznenađen ne shvatajući šta se događa. Otac mu objasni: "Ljudi ovo zovu jeka." Ali, to je u stvari: "ŽIVOT". Život ti uvek vraća ono što ti daješ. Želiš li više ljubavi, daj više ljubavi. Želiš li više dobra, daj više dobra. Želiš li razumevanje, trudi se razumeti druge. Ako želiš da ljudi budu strpljivi s tobom i da te poštuju, tada i ti budi strpljiv s ljudima i poštuj ih. Ovo pravilo odnosi se na svaki aspekt života… Život ti uvek vraća ono što daješ! Tok tvoga života nije slučajnost. On je ogledalo tvojih dela.

Mišolovka Miš je gledao kroz pukotinu na zidu i vidio je kako farmer i njegova supruga otvaraju paketić.Šta bi to moglo biti u njemu?, pitao se miš, bio je očajan kada je vidio da se radi o mišolovci.Trčeći dvorištem miš je upozoravao: „Mišolovka je u kući! Mišolovka je u kući!“ Kokoš zakokodaka i raširi krila, podiže glavu i reče: „Gospodine mišu, mogu reći da je to vrlo ozbiljna stvar za vas, ali to nema nikakve veze sa mnom. Meni mišolovka ne šteti“. Miš se okrenu prascu i reče mu: „Mišolovka je u kući! Mišolovka je u kući!“ Prasac je suosjećao, ali reče: „Veoma mi je žao, gospodine mišu, ali ništa po tom pitanju ne mogu učiniti osim da se molim za tebe. U mojim si molitvama“.Miš se okrenu kravi i reče: „Mišolovka je u kući! Mišolovka je u kući!“ Krava reče: „Hmm, gospodine mišu. Žao mi je zbog tebe, ali se to mene ne tiče“. Miš se vratio u kuću pognute glave i bezvoljan, morao se sam suočiti sa farmerovom mišolovkom. * Te večeri kućom se prolomio zvuk poput onog kada mišolovka uhvati svoj plijen. Supruga farmera je požurila da vidi šta se to uhvatilo u zamku. U tami noći nije vidjela da se radi o zmiji otrovnici čiji rep je upao u mišolovku. Zmija je ujela suprugu farmera, on je hitno odveo u bolnicu, a kući se vratila sa groznicom. Svakom je poznato da se groznica liječi svježom kokošijom juhom, pa je farmer otišao u dvorište i zaklao kokošku. Ali, bolest njegove supruge nije jenjavala, prijatelji i susjedi su došli u posjetu i sjedili oko njenog kreveta. Da bi ih nahranio, farmer je zaklao prase. Stanje njegove supruge se pogoršalo te je umrla. Veliki broj osoba je došao na sahranu, pa je farmer zaklao kravu kako bi za sve njih osigurao dovoljno hrane.Miš je sve to posmatrao iz svoje rupe u zidu sa velikom tugom.

Kada čujete da se neko suočava sa nekim problemom i pomislite da se to vas ne tiče, setite se da kada je jedan od nas ugrožen, svi smo mi u opasnosti.Svi smo uključeni u ovo čudesno putovanje zvano život. Moramo brinuti jedni o drugima i učiniti dodatni napor kako bismo ohrabrili jedni druge. Možda nismo povezani krvnim srodstvom, možda ne možemo čak biti ni prijatelji, ali svi smo mi povezani humanošću i razumevanjem.

Jedna žena, belkinja, stara oko pedeset godina, dobila je mesto pored jednog crnca. Vidno uznemirena pozove stjuardesu. Stjuardesa : – U čemu je problem, gospođo? Bela žena: – Zar ne vidite? Smjestili ste me pored crnca!! Nezamislivo mi je sedeti pored jednog od tih… tih groznih ljudi. Dajte mi drugo mjesto, molim vas!! Stjuardesa: – Čini mi se da su sva mesta zauzeta. Molim Vas, dozvolite mi da proverim da li ima ipak neko prazno. Stjuardesa se udaljila i vratila nakon nekoliko minuta: - Gospođo, u ekonomskoj klasi nema mjesta. Imamo još jedno jedino mjesto u prvoj klasi. *Pre nego je gospođa uspjela izustiti i jednu jedinu reč, stjuardesa nastavi: Znate, u našoj aviokompaniji je gotovo nedopustivo da putnik iz ekonomske klase sedi u prvoj klasi. Ali, isto tako, bilo bi skandalozno siliti nekoga da sedi pored osobe koja je ispod svih nivoa. Zatim se okrene crncu i reče: Dakle, gospodine, ako želite, uzmite svoj ručni prtljag i premestite se u prvu klasu. Putnici koji su slušali ovaj razgovor spontano su počeli pljeskati. :") :") :") :')

Djevojka je čekala avion u čekaonici jednog velikog aerodroma. Budući da je trebala dugo čekati, odlučila je kupiti knjigu kako bi joj vrijeme brže prošlo. Uz knjigu je kupila i paketić keksa. Sjela je u VIP čekaonicu kako je nitko ne bi uznemiravao. Kraj nje je bila stolica na kojoj su bili keksi, a odmah do nje jedan gospodin koji je čitao novine. Kad je ona počela uzimati kekse i gospodin je uzeo jedan. Ona se šokirala, ali ništa nije rekla i nastavila je čitati knjigu. U sebi je pomislila: “Ma gledaj ti ovo, da samo imam malo više hrabrosti, do sada bih ga već udarila…” Svaki put kad je ona uzimala jedan keks, čovjek pored nje, ne obazirući se ni na šta, uzimao je isto tako jedan. Nastavili su tako dok nije ostao samo jedan u paketu i djevojka pomisli: “Baš me zanima što će sad napraviti!” Čovjek uze posljednji keks i podijeli ga na dvoje! Ovo je zaista previše, reče sva uznemirena, uze svoje stvari, knjigu, torbu i ode prema izlazu iz čekaonice. Kada se osjećala malo bolje, nakon što ju je prošla ljutnja, sjela je na mjesto gdje nije bilo nikoga da bi izbjegla neke druge neprijatne događaje. Zatvori knjigu i otvori torbu da je ubaci u nju. U tom trenutku ugleda paketić keksa jos uvijek bio netaknut. Postidje se kao kradljivac i tek tada shvati da je keks, isti kao njen, bio od gospodina koji je sjedio pored nje, ali koji je, bez šokiranja, nervoze ili prepotencije, podijelio i svoj posljednji komad sa njom, sasvim suprotno od nje, kojoj su bili povrijeđeni ponos i osjećaji.

> NinuNana2: > Djevojka je čekala avion u čekaonici jednog velikog aerodroma. Budući da je trebala dugo čekati, odlučila je kupiti knjigu kako bi joj vrijeme brže prošlo. > Uz knjigu je kupila i paketić keksa. > Sjela je u VIP čekaonicu kako je nitko ne bi uznemiravao. > Kraj nje je bila stolica na kojoj su bili keksi, a odmah do nje jedan gospodin koji je čitao novine. Kad je ona počela uzimati kekse i gospodin je uzeo jedan. Ona se šokirala, ali ništa nije rekla i nastavila je čitati knjigu. > U sebi je pomislila: “Ma gledaj ti ovo, da samo imam malo više hrabrosti, do sada bih ga već udarila…” > Svaki put kad je ona uzimala jedan keks, čovjek pored nje, ne obazirući se ni na šta, uzimao je isto tako jedan. > Nastavili su tako dok nije ostao samo jedan u paketu i djevojka pomisli: “Baš me zanima što će sad napraviti!” > Čovjek uze posljednji keks i podijeli ga na dvoje! > Ovo je zaista previše, reče sva uznemirena, uze svoje stvari, knjigu, torbu i ode prema izlazu iz čekaonice. > Kada se osjećala malo bolje, nakon što ju je prošla ljutnja, sjela je na mjesto gdje nije bilo nikoga da bi izbjegla neke druge neprijatne događaje. Zatvori knjigu i otvori torbu da je ubaci u nju. U tom trenutku ugleda paketić keksa jos uvijek bio netaknut. > Postidje se kao kradljivac i tek tada shvati da je keks, isti kao njen, bio od gospodina koji je sjedio pored nje, ali koji je, bez šokiranja, nervoze ili prepotencije, podijelio i svoj posljednji komad sa njom, sasvim suprotno od nje, kojoj su bili povrijeđeni ponos i osjećaji. Ovo je neverovatno divna priča !!!! Čula sam je odavno ali , drago mi je da se našla na ovim stranama da mogu svi da pročitaju. :") :") :") Da, to je ta knjiga! <3