Drage clanice,
Ne mogu da spavam, vec 3h bdim na prozoru. U zgradi preko puta muskarac nenormalno vice. Ja ga pre nisam cula jer ranije zaspim, ali decko jeste u ovako kasnim satima. Razbile su mi san reci muskarca sa ogromnim besom "UCUTI, UCUTI VISE, MARS U P*M* itd." Naravno ustanem da vidim sta se desava, ukapiram da je zgrada preko puta, ali kako da odredim gde je stan otprilike. Utom ugledam komesanje na jednom prozoru (daleko mi je i ne vidim lepo). Naravno uplasim se i pozovem policiju.
I ja lepo objasnim gde je, sta se cuje itd. Ali mene policija pita za BROJ STANA, ja sam bila u soku. Kako ja to da znam?
I on meni da me skine sa dnevnog reda posto ja ne znam tacan broj stana vec samo stranu zgrade i sprat (kaze: ne moze on da se orjentise iz mog ugla gledanja), i kaze: "videcemo sta mozemo da uradimo, poslacemo nekog da obidje".
Ljudi moji niko se nije pojavio 45min,ovaj je urlao svo to vreme. I tako posle tih 45min kad je i ovaj bez glasa ostao policijski auto dodje do parkinga, okrenu se i ode...
I to je sve o zastiti od porodicnog nasilja, nista, ko prezivi, preziveo je. Ja sam u soku, da napomenem u pitanju je centar Kragujevca i od naših zgrada ima 3min. voznje do policije.
I sta ja sutra da radim kad ponovo to cujem? Zabrinuta sam, mozda je nekoj zeni stvarno potrebna pomoc protiv nekog psihica. I kome covek za pomoc da se obrati? Koga da pozove? Da li nasoj policiji treba sve nacrtano da das da bi dosli ili mogu i samo nesto da urade?
I jos najgore pitanje Da li je moguce da sam samo ja pozvala? Da li smo postali toliko sebicni i hladni da nas ne zanima da je mozda nekome potrebna pomoc?
Tuga 😪
Drage clanice,
Ne mogu da spavam, vec 3h bdim na prozoru. U zgradi preko puta muskarac nenormalno vice. Ja ga pre nisam cula jer ranije zaspim, ali decko jeste u ovako kasnim satima. Razbile su mi san reci muskarca sa ogromnim besom "UCUTI, UCUTI VISE, MARS U P*M* itd." Naravno ustanem da vidim sta se desava, ukapiram da je zgrada preko puta, ali kako da odredim gde je stan otprilike. Utom ugledam komesanje na jednom prozoru (daleko mi je i ne vidim lepo). Naravno uplasim se i pozovem policiju.
I ja lepo objasnim gde je, sta se cuje itd. Ali mene policija pita za BROJ STANA, ja sam bila u soku. Kako ja to da znam?
I on meni da me skine sa dnevnog reda posto ja ne znam tacan broj stana vec samo stranu zgrade i sprat (kaze: ne moze on da se orjentise iz mog ugla gledanja), i kaze: "videcemo sta mozemo da uradimo, poslacemo nekog da obidje".
Ljudi moji niko se nije pojavio 45min,ovaj je urlao svo to vreme. I tako posle tih 45min kad je i ovaj bez glasa ostao policijski auto dodje do parkinga, okrenu se i ode...
I to je sve o zastiti od porodicnog nasilja, nista, ko prezivi, preziveo je. Ja sam u soku, da napomenem u pitanju je centar Kragujevca i od naših zgrada ima 3min. voznje do policije.
I sta ja sutra da radim kad ponovo to cujem? Zabrinuta sam, mozda je nekoj zeni stvarno potrebna pomoc protiv nekog psihica. I kome covek za pomoc da se obrati? Koga da pozove? Da li nasoj policiji treba sve nacrtano da das da bi dosli ili mogu i samo nesto da urade?
I jos najgore pitanje Da li je moguce da sam samo ja pozvala? Da li smo postali toliko sebicni i hladni da nas ne zanima da je mozda nekome potrebna pomoc?
Tuga 😪