Elem, ja volim cipele. Odmalena sam očarana. I tako, posle druge trudnoće, ja još u fulu debela, spremam se za neku svadbu. Rešim da se počastim cipelama jer ću ionako obući džak, da bar nešto bude super...
I krenem u omiljeni šoping i u nekoj skrivenoj radnjici u suterenu nađem ih. Teget bele, Veliki Getsbi stil, da umreš kako su dobre, sve koža! Snižene sa 100 na 50 nečega (E? DM?) Taman toliko sam i mogla da platim. Ostale 41, eto da i ja nogata prođem dobro jednom! Zamolim ih da mi ostave do popodne, dam podatke ( ime i telefon) i sve se dogovorim. Dođem popodne i kupim ih, niko srećniji od mene! Sutradan, zvoni telefon. Opet: Gospođa Popović? Da? Ja sam vlasnik radnje u kojoj ste kupili cipele... Daaa? Pa vidite, devojka je greškom stavila da su snižene, te cipele koštaju 150, nikako 50. Sada, možete doplatiti, ili da Vam vratim novac a Vi cipele, ili ću njoj razliku skinuti od plate...Kukuuu! Mislim, cipele ne dam, to Vam je već jasno, para nemam a gde da ih nosim a znam da će da uzme od radničke klase. Žao mi nje ali žao mi i mene. I tako ja krenem njemu oštro, da me ne zanima, da ne može tako da se ponaša, kakav je to način, ma zapenila od besa! Kad sam ispalila rafal, tišina par sekundi pa grohotan smeh pa : Tanja, ja sam... (mm) Moliiim?!!! Pa mislio sam da ćeš me odmah prepoznati! Nisam ovaj, samo sam hteo da te nasmejem... Poslala ga gde treba i tresnula mu slušalicu ( od tada krči...) Posle sam se smejala i vratila mu desetostruko!
Elem, ja volim cipele. Odmalena sam očarana. I tako, posle druge trudnoće, ja još u fulu debela, spremam se za neku svadbu. Rešim da se počastim cipelama jer ću ionako obući džak, da bar nešto bude super...
I krenem u omiljeni šoping i u nekoj skrivenoj radnjici u suterenu nađem ih. Teget bele, Veliki Getsbi stil, da umreš kako su dobre, sve koža! Snižene sa 100 na 50 nečega (E? DM?) Taman toliko sam i mogla da platim. Ostale 41, eto da i ja nogata prođem dobro jednom! Zamolim ih da mi ostave do popodne, dam podatke ( ime i telefon) i sve se dogovorim. Dođem popodne i kupim ih, niko srećniji od mene! Sutradan, zvoni telefon. Opet: Gospođa Popović? Da? Ja sam vlasnik radnje u kojoj ste kupili cipele... Daaa? Pa vidite, devojka je greškom stavila da su snižene, te cipele koštaju 150, nikako 50. Sada, možete doplatiti, ili da Vam vratim novac a Vi cipele, ili ću njoj razliku skinuti od plate...Kukuuu! Mislim, cipele ne dam, to Vam je već jasno, para nemam a gde da ih nosim a znam da će da uzme od radničke klase. Žao mi nje ali žao mi i mene. I tako ja krenem njemu oštro, da me ne zanima, da ne može tako da se ponaša, kakav je to način, ma zapenila od besa! Kad sam ispalila rafal, tišina par sekundi pa grohotan smeh pa : Tanja, ja sam... (mm) Moliiim?!!! Pa mislio sam da ćeš me odmah prepoznati! Nisam ovaj, samo sam hteo da te nasmejem... Poslala ga gde treba i tresnula mu slušalicu ( od tada krči...) Posle sam se smejala i vratila mu desetostruko!