HAHAHA kako dobra ideja :) volim da se smejemo
evo moje, a imam posle i za Turčina /Turka, što bi rekla moja sestričina, priču
Jednog dana ja kod kuće čuvam svoju i komšijsku dečicu 😊 volim da napunim kuću, jednom je drugarica iz Travnika to dosta direktno opisala kao „sindrom praznog gnezda“, možda i jest’...glavno, mi čekamo da se mali probude pa ćemo napolje...i zove komšinica...baka Rada...a baka Rada je hmh, prilično heavy baka...uporna, istrajna, ne odustaje lako...😃 ako bih mogla da joj prostrem veš i taman pokupim dunje što su pale...nema problema, kažem ja, pokupim svu decu i brže...utrčimo u dvorište, pa da me ne bi srela i zadržala, deca skupljaju voće, a ja se osvrćem. Vidim lavor sa vešom, ali nigde štrika...Nema, nemaa...a, evo ispod strehe. Odlično, brzo ja to sredim, impresionirana veličinom baba Radinih gornjih i donjih delova 😊
Vratimo se brzinski, igrali, uživali, kiša nas utera unutra. Pada, pada. Kad – zove baba Rada. Kaže – „ A jao, ja sam zaspala! Kad, budim se ja, a kiša !Pogledam ..:“
Pomislih ’ hm, ne bih ni stigla pre no što je pokisao, ali slušam...
„...kad ono, NEMA mog veša!“
Ja polako padam u nesvest. Kako nema, sunce ti Božije????!!! Pa ko bi uzeo! Šta da radim sad! Kako da joj to nadoknadim. Mogu ja da kupim, ali bake obično hoće svoje....
sandokanka
I dok ja gutam knedle, ona nastavlja: „A TI si meni veš sklonila 😊“
Wtf
A onda shvatam da ona ima dva štrika...i dok me blagosilja, meni sad neprijatno da kažem da nisam, da je razočaram... 😊😊😊
HAHAHA kako dobra ideja :) volim da se smejemo
evo moje, a imam posle i za Turčina /Turka, što bi rekla moja sestričina, priču
Jednog dana ja kod kuće čuvam svoju i komšijsku dečicu 😊 volim da napunim kuću, jednom je drugarica iz Travnika to dosta direktno opisala kao „sindrom praznog gnezda“, možda i jest’...glavno, mi čekamo da se mali probude pa ćemo napolje...i zove komšinica...baka Rada...a baka Rada je hmh, prilično heavy baka...uporna, istrajna, ne odustaje lako...😃 ako bih mogla da joj prostrem veš i taman pokupim dunje što su pale...nema problema, kažem ja, pokupim svu decu i brže...utrčimo u dvorište, pa da me ne bi srela i zadržala, deca skupljaju voće, a ja se osvrćem. Vidim lavor sa vešom, ali nigde štrika...Nema, nemaa...a, evo ispod strehe. Odlično, brzo ja to sredim, impresionirana veličinom baba Radinih gornjih i donjih delova 😊
Vratimo se brzinski, igrali, uživali, kiša nas utera unutra. Pada, pada. Kad – zove baba Rada. Kaže – „ A jao, ja sam zaspala! Kad, budim se ja, a kiša !Pogledam ..:“
Pomislih ’ hm, ne bih ni stigla pre no što je pokisao, ali slušam...
„...kad ono, NEMA mog veša!“
Ja polako padam u nesvest. Kako nema, sunce ti Božije????!!! Pa ko bi uzeo! Šta da radim sad! Kako da joj to nadoknadim. Mogu ja da kupim, ali bake obično hoće svoje....
sandokanka
I dok ja gutam knedle, ona nastavlja: „A TI si meni veš sklonila 😊“
Wtf
A onda shvatam da ona ima dva štrika...i dok me blagosilja, meni sad neprijatno da kažem da nisam, da je razočaram... 😊😊😊