> Valerina:
> > Shyshymiga:
> > Ja kazem, i slazem se, ljubav i radost treba siriti kad god mozemo. Sve ostalo je prokleto i ruznije. Trudim se sto vise mogu, a najbolje je kad ide spontano i bez truda i nekome tek tako ucinite dan lepsim. To je velika sreca, i to su stvari koje greju srce, i zbog kojih srca lupaju. Setim se onog filma sa Zombijima, gde se ljudi bore sa njima i imaju ogroman zid da se brane i cerka glavnog nekog koji stiti svet, grad, sta vec prodje iza ograde kor zombija, i jedan od zobija mladjih, odluci da je cuva tu jer se zaljubio. I polako pocinje da mu kuca srce, da ozivljava od ljubavi. Ljubav je pokretac i obozavam kad neko priredjuje nesto lepo, to je ono sto treba deliti i pisati i pricati. Prelepo.
> Da....nekako su posebno znacajne situacije u kojima se nadjete i potpuno spontano reagujete i pritom ne osecate da ste nesto posebno uradili za neku osobu, jednostavno vam srce tog trenutka odlucuje....Zimus sam bila u Domu zdravlja i primetim staru baku kojoj su u laboratoriji izvadili krv, i koja bezuspesno pokusava da obuce jaknu na kojoj su primetne velike rupe, jednom rukom drzi stap, u drugoj ruci tasnu koja je u stanju raspadanja 😔😔😔...Pomogla sam joj da obuce jaknu i da sidje niz stepenice....ali kada smo izasle iz Doma zdravlja, videla sam da je veoma hladno. Pitala sam baku gde zivi i cime ce da se preveze do kuce....rekla je autobusom. Shvatila sam da mora promeniti dva prevoza do svoje adrese. Tog trenutka jedino sta sam osecala, bez ikakvo dvoumljenja je da pozovem taxi...Dosao je, rekla sam adresu, pitala koliko ce ovirno kostatu, platila i smestila baku....Nacin na koji me je baka gledala dok je odlazila, nikad necu zaboraviti 😔😥....U pogledu sam videla mesavinu iznenadjenja, zahvalnosti, tuge....
Jadna baka
> Valerina:
> > Shyshymiga:
> > Ja kazem, i slazem se, ljubav i radost treba siriti kad god mozemo. Sve ostalo je prokleto i ruznije. Trudim se sto vise mogu, a najbolje je kad ide spontano i bez truda i nekome tek tako ucinite dan lepsim. To je velika sreca, i to su stvari koje greju srce, i zbog kojih srca lupaju. Setim se onog filma sa Zombijima, gde se ljudi bore sa njima i imaju ogroman zid da se brane i cerka glavnog nekog koji stiti svet, grad, sta vec prodje iza ograde kor zombija, i jedan od zobija mladjih, odluci da je cuva tu jer se zaljubio. I polako pocinje da mu kuca srce, da ozivljava od ljubavi. Ljubav je pokretac i obozavam kad neko priredjuje nesto lepo, to je ono sto treba deliti i pisati i pricati. Prelepo.
> Da....nekako su posebno znacajne situacije u kojima se nadjete i potpuno spontano reagujete i pritom ne osecate da ste nesto posebno uradili za neku osobu, jednostavno vam srce tog trenutka odlucuje....Zimus sam bila u Domu zdravlja i primetim staru baku kojoj su u laboratoriji izvadili krv, i koja bezuspesno pokusava da obuce jaknu na kojoj su primetne velike rupe, jednom rukom drzi stap, u drugoj ruci tasnu koja je u stanju raspadanja 😔😔😔...Pomogla sam joj da obuce jaknu i da sidje niz stepenice....ali kada smo izasle iz Doma zdravlja, videla sam da je veoma hladno. Pitala sam baku gde zivi i cime ce da se preveze do kuce....rekla je autobusom. Shvatila sam da mora promeniti dva prevoza do svoje adrese. Tog trenutka jedino sta sam osecala, bez ikakvo dvoumljenja je da pozovem taxi...Dosao je, rekla sam adresu, pitala koliko ce ovirno kostatu, platila i smestila baku....Nacin na koji me je baka gledala dok je odlazila, nikad necu zaboraviti 😔😥....U pogledu sam videla mesavinu iznenadjenja, zahvalnosti, tuge....
Jadna baka