Ja se lično, poslednjih godina, trudim da kupujem svesno i pametno. E sad, na to je uticalo vreme provedeno u inostranstvu (gde se više pažnje posvećuje zdravom načinu života, životnim navikama, ishrani, održivosti, prirodnijem izgledu a udobnosti. Mislim na EU zemlje. Žene drugačije izgledaju nego na ulicama naših gradova. Tako da, ne želim da kupujem stvari iz svake nove kolekcije, iako i mene naravno privlače lepe, šarene, nove stvari na izlozima. Zapitam se da li mi to stvarno treba. Bila sam u situacijama da mi je pun ormar nekih haljina, atraktivnih i ko zna čega a kad treba negde preko dana na brzinu da se spremim nemam ništa da obučem. Zato jurim da kupim jedne farmerke koje mi dobro stoje, čuvam kao oči u glavi klasičan crni ustručen sako, bele pamučne majice koje mogu da se upaši i nisu kropovane. U potrazi sam za garderobom od kvalitetnih materijala, ali teško to nalazim. Mnogo je sintetike svuda. Lepe kapute i mantile i obuću koja mi je udobna volim. Još kad bih našla štikle da su mi udobne ja bih bila najsrećnija.
I što se tiče DMa i kozmetike zapitam sebe kad krenem da kupim nove stvari da li će mene to stvarno učiniti lepšom, bukvalno uglavnom koristim braon nijanse za oči i boji mesa za usne. I poslednji put kad sam krenula da kupim neku paletu sa bezbroj boja, vratila sam je jer mi nije zapravo potrebna. Maske za kosu, proizvode za negu, gledam da nadjem nešto što mi odgovara i ne kupujem bezbroj proizvoda. Odlučila sam da živim kako ja to zovem “raskrčeniji” način života. Mislim da može proći mesec da se ne kupi nova garderoba ako imamo te neke osnovne stvari koje nam dobro stoje ali naravno treba i obradovati sebe. Da me ne shvatite pogrešno, treba kupiti i haljinu i torbu… Ali ja sam shvatila da imam tri gomile majica koje nikad ne obučem i dosta stvari koje čekaju neku prepravku a nikad ne odnesem kod krojačice, pidžame u kojima nikad ne spavam…
Ja se lično, poslednjih godina, trudim da kupujem svesno i pametno. E sad, na to je uticalo vreme provedeno u inostranstvu (gde se više pažnje posvećuje zdravom načinu života, životnim navikama, ishrani, održivosti, prirodnijem izgledu a udobnosti. Mislim na EU zemlje. Žene drugačije izgledaju nego na ulicama naših gradova. Tako da, ne želim da kupujem stvari iz svake nove kolekcije, iako i mene naravno privlače lepe, šarene, nove stvari na izlozima. Zapitam se da li mi to stvarno treba. Bila sam u situacijama da mi je pun ormar nekih haljina, atraktivnih i ko zna čega a kad treba negde preko dana na brzinu da se spremim nemam ništa da obučem. Zato jurim da kupim jedne farmerke koje mi dobro stoje, čuvam kao oči u glavi klasičan crni ustručen sako, bele pamučne majice koje mogu da se upaši i nisu kropovane. U potrazi sam za garderobom od kvalitetnih materijala, ali teško to nalazim. Mnogo je sintetike svuda. Lepe kapute i mantile i obuću koja mi je udobna volim. Još kad bih našla štikle da su mi udobne ja bih bila najsrećnija.
I što se tiče DMa i kozmetike zapitam sebe kad krenem da kupim nove stvari da li će mene to stvarno učiniti lepšom, bukvalno uglavnom koristim braon nijanse za oči i boji mesa za usne. I poslednji put kad sam krenula da kupim neku paletu sa bezbroj boja, vratila sam je jer mi nije zapravo potrebna. Maske za kosu, proizvode za negu, gledam da nadjem nešto što mi odgovara i ne kupujem bezbroj proizvoda. Odlučila sam da živim kako ja to zovem “raskrčeniji” način života. Mislim da može proći mesec da se ne kupi nova garderoba ako imamo te neke osnovne stvari koje nam dobro stoje ali naravno treba i obradovati sebe. Da me ne shvatite pogrešno, treba kupiti i haljinu i torbu… Ali ja sam shvatila da imam tri gomile majica koje nikad ne obučem i dosta stvari koje čekaju neku prepravku a nikad ne odnesem kod krojačice, pidžame u kojima nikad ne spavam…