Merenjem kompletne ambalaže koju ste sačuvali dobićete gramazu koju možete uporediti sa navedenom gramazom pri slanju. Ako nemate mogućnost da izmerite kod kuće tacno u gram, u Posti bi sigurno izasli u susret. U slucaju da je gramaza identicna kao i gramaza navedena na pošiljci, to je to, nema mesta za izbegavanje i prebacivanje odgovornosti, kao ni za zadržavanje novca. Sve je tu crno na belo.
Sjajno da ste vratili novac, ali strašno da je uopšte potrebno boriti se i trošiti vreme na takve stvari, malo li je drugih problema i računa kojima smo svaki mesec zatrpani, ludačkih postarina (naručih nešto za 1 300 rsd, sa postarinom izašlo 1. 910 rsd - ludilo!). Uništi nas kupoholicarska potreba, što zbog novčanih prevara, a da ne pominjemo uvaljene stvari, netačno opisane i sl., pa borba kako sa tim izaći na kraj: vratiti, dokazati da nije oštećeno, ili isečeno pri otvaranju, probanju i td, i td...
A tu tražimo radost, smisao, sreću, a sve nam je to u većem postotku razočarenje (neodgovarajuca veličina, neodgovarajuci model, pri pranju se iskrivi, skine aplikacija...) i gomilanje nepotrebnog, a manje sporadična radost. Ono najvaznije - realna potreba za obuci se, obuti, namirisati i okititi, sigurno nije u svim tim gomilama.....
U svemu navedenom krećem od sebe. Kao klinka, npr. leti, imala sam samo jedne starke, jedne svecane sandale i jedne papuce/japanke. Moja ćerka: dva do tri para patika, espadrile, dva para sandala - za park i svecane, dva para papuča - za more i park. Pa ko je ovde lud!?
Merenjem kompletne ambalaže koju ste sačuvali dobićete gramazu koju možete uporediti sa navedenom gramazom pri slanju. Ako nemate mogućnost da izmerite kod kuće tacno u gram, u Posti bi sigurno izasli u susret. U slucaju da je gramaza identicna kao i gramaza navedena na pošiljci, to je to, nema mesta za izbegavanje i prebacivanje odgovornosti, kao ni za zadržavanje novca. Sve je tu crno na belo.
Sjajno da ste vratili novac, ali strašno da je uopšte potrebno boriti se i trošiti vreme na takve stvari, malo li je drugih problema i računa kojima smo svaki mesec zatrpani, ludačkih postarina (naručih nešto za 1 300 rsd, sa postarinom izašlo 1. 910 rsd - ludilo!). Uništi nas kupoholicarska potreba, što zbog novčanih prevara, a da ne pominjemo uvaljene stvari, netačno opisane i sl., pa borba kako sa tim izaći na kraj: vratiti, dokazati da nije oštećeno, ili isečeno pri otvaranju, probanju i td, i td...
A tu tražimo radost, smisao, sreću, a sve nam je to u većem postotku razočarenje (neodgovarajuca veličina, neodgovarajuci model, pri pranju se iskrivi, skine aplikacija...) i gomilanje nepotrebnog, a manje sporadična radost. Ono najvaznije - realna potreba za obuci se, obuti, namirisati i okititi, sigurno nije u svim tim gomilama.....
U svemu navedenom krećem od sebe. Kao klinka, npr. leti, imala sam samo jedne starke, jedne svecane sandale i jedne papuce/japanke. Moja ćerka: dva do tri para patika, espadrile, dva para sandala - za park i svecane, dva para papuča - za more i park. Pa ko je ovde lud!?