Jelena i Tina, slažem se u potpunosti za sve ovo što ste napisale. Meso, jaja, med i sl. koji se kupuju po marketima daaaleeekooo su od onoga što se naziva domaćim. Sve je prepuno hemije. Voće i povrće uzimamo na pijaci kod dva prodavca koji su nam, ono, provereni. Za meso i dalje moramo "ganjati" po mesarama, i imamo ovde u Vinči jednu odličnu mesaru gde su cene malo jače ali čovek koji drži tu mesaru drži svoju stoku, živinu i sve je domaće i uvek sveže. Prvi put kada sam spremila jelo od mesa iz te mesare bila sam najprijatnije moguće iznenađena, jer ono što smo do tada uzimali po nekim drugim mesarama ili nekada po marketima, nije bilo ni prineti ovome. Inače, pokojna baka je imala svoju stoku, živinu, bašte i voćnjake. Žalim za tom hranom jako, jer to je zaista ono što je bilo uistinu domaće. Baka je i testenine pravila sama, nikada ih nije kupovala. O jajima da ni ne pričam, ona prava domaća. Mleko takođe, sveže izmuženo. Tada ništa od suhomesnatog nismo kupovali jer deda je pravio sve- kobasice, slanine, šunke, butkice... Veliki sam protivnik salama, pašteta i sl. oduvek, nikada to nisam jela, niti ću. Generalno, ne razumem baš najbolje ljude koji vole takve nazovi prerađevine, jer to je za mene lično najgori otpad. Što se meda, saći, propolisa tiče imali smo komšiju koji je imao svoje pčele na nekoj svojoj livadi van svog ovog urbanizma, od kako je on preminuo ne sećam se kada sam poslednji put negde kupila med. Ne želim, jer sve su to "ušećereno-sirupni" proizvodi koji samo na oko izgledaju lepo, cene neuporedivo veće od onoga što je prirodno. Hemiju ne želim da kupujem, osim onih sredstava za ličnu higijenu i kuću, sanitarije- to moram, jer još koliko sam ja upućena nije još tako nešto "izmišljeno" domaće, osim domaćih sapuna koje su starije žene pravile.
Jelena i Tina, slažem se u potpunosti za sve ovo što ste napisale. Meso, jaja, med i sl. koji se kupuju po marketima daaaleeekooo su od onoga što se naziva domaćim. Sve je prepuno hemije. Voće i povrće uzimamo na pijaci kod dva prodavca koji su nam, ono, provereni. Za meso i dalje moramo "ganjati" po mesarama, i imamo ovde u Vinči jednu odličnu mesaru gde su cene malo jače ali čovek koji drži tu mesaru drži svoju stoku, živinu i sve je domaće i uvek sveže. Prvi put kada sam spremila jelo od mesa iz te mesare bila sam najprijatnije moguće iznenađena, jer ono što smo do tada uzimali po nekim drugim mesarama ili nekada po marketima, nije bilo ni prineti ovome. Inače, pokojna baka je imala svoju stoku, živinu, bašte i voćnjake. Žalim za tom hranom jako, jer to je zaista ono što je bilo uistinu domaće. Baka je i testenine pravila sama, nikada ih nije kupovala. O jajima da ni ne pričam, ona prava domaća. Mleko takođe, sveže izmuženo. Tada ništa od suhomesnatog nismo kupovali jer deda je pravio sve- kobasice, slanine, šunke, butkice... Veliki sam protivnik salama, pašteta i sl. oduvek, nikada to nisam jela, niti ću. Generalno, ne razumem baš najbolje ljude koji vole takve nazovi prerađevine, jer to je za mene lično najgori otpad. Što se meda, saći, propolisa tiče imali smo komšiju koji je imao svoje pčele na nekoj svojoj livadi van svog ovog urbanizma, od kako je on preminuo ne sećam se kada sam poslednji put negde kupila med. Ne želim, jer sve su to "ušećereno-sirupni" proizvodi koji samo na oko izgledaju lepo, cene neuporedivo veće od onoga što je prirodno. Hemiju ne želim da kupujem, osim onih sredstava za ličnu higijenu i kuću, sanitarije- to moram, jer još koliko sam ja upućena nije još tako nešto "izmišljeno" domaće, osim domaćih sapuna koje su starije žene pravile.