Anksioznost nije bolest i napadi panike nisu bolest, već disbalans organizma, stanje psihičkog umora, iscrpljenosti, zbog jakog prezivljenog stresa ili stresnih konstantnih situacija i često izraženog senzibiliteta, koji se ispoljavaju, tako što se somatizuju, izlaze van okvira misli i osećanja, te imate tikove, gusite se, imate insomniju itd. Zato što nije bolest, zato lekove i ne preporučujem, jer znam ljude koji ih gutaju godinama. Ako ih pijete, ograničite se na određen period. Ja sam jedva uspela da se oslobodim leksilijuma, jer mi nije pomagao, navukla sam se, a dr mi je preporučio. Samoj sebi sam trazila put. Imala sam cilj, nisam živela u beznadju. Prvo i osnovno su vežbe disanja (odlična stvar, iako deluje kao nešto sasvim obično) i pomoć od ljudi, naravno, koji su bili u toj fazi, a više nisu, jer će vam oni najviše pomoći, prosto jer znaju kako su izašli iz toga, ako želite da prihvatite savete. Uz to nađite šta vas relaksira. Ako mislite da će vam samo lekovi pomoći, čarobni štapić ne postoji, morate raditi na sebi i osvestiti se. Organizam mora da bude u nekom kretanju, pražnjenju negativne energije, a misli zaokupljene na lep način. Loše vam je, ok, biće bolje, ako zaista želite da radite na sebi. Najteže je menjati se, ali ako trenutna razmisljanja, stavovi i ponašanje ne čine dobro, znaci da treba nesto generalno menjati.
Anksioznost nije bolest i napadi panike nisu bolest, već disbalans organizma, stanje psihičkog umora, iscrpljenosti, zbog jakog prezivljenog stresa ili stresnih konstantnih situacija i često izraženog senzibiliteta, koji se ispoljavaju, tako što se somatizuju, izlaze van okvira misli i osećanja, te imate tikove, gusite se, imate insomniju itd. Zato što nije bolest, zato lekove i ne preporučujem, jer znam ljude koji ih gutaju godinama. Ako ih pijete, ograničite se na određen period. Ja sam jedva uspela da se oslobodim leksilijuma, jer mi nije pomagao, navukla sam se, a dr mi je preporučio. Samoj sebi sam trazila put. Imala sam cilj, nisam živela u beznadju. Prvo i osnovno su vežbe disanja (odlična stvar, iako deluje kao nešto sasvim obično) i pomoć od ljudi, naravno, koji su bili u toj fazi, a više nisu, jer će vam oni najviše pomoći, prosto jer znaju kako su izašli iz toga, ako želite da prihvatite savete. Uz to nađite šta vas relaksira. Ako mislite da će vam samo lekovi pomoći, čarobni štapić ne postoji, morate raditi na sebi i osvestiti se. Organizam mora da bude u nekom kretanju, pražnjenju negativne energije, a misli zaokupljene na lep način. Loše vam je, ok, biće bolje, ako zaista želite da radite na sebi. Najteže je menjati se, ali ako trenutna razmisljanja, stavovi i ponašanje ne čine dobro, znaci da treba nesto generalno menjati.