Ima dosta njih koji preprodaju i cene su niske, te tako dopunjuju kucni budžet, koji je mozda minimalan. Ne treba niko da bude ugrožen i da nema za osnovne stvari, ljudi se snalaze na razne nacine. To sto se sliva u državnu kasu, ne ide vecinom gde treba, već koriste ljudi na vlasti i uz vlast, peru novac na razne nacine, a mi se često bavimo manjim iznosima i ne znamo ko kako preživljava. Cena jednog mesečnog izdatka treninga za dete nije ispod 3500, koliko potencijala propada, jer ništa nije besplatno, a treba konstantno ulagati novac, pa samohranih majki sa više dece i minimalnom alimentacijom, gde rade dve smene, ne žive, već zivotare, da bi bar deca jednog dana živela bolje. Lako je onima koji imaju bliske clanove u inostranstvu koji su se dobro snašli, onima koji su se uvalili u dobru firmu sa dobrom platom ili se dobro udali ili su im roditelji već bogati i situirani toliko da ostave i deci stanove i razvijen privatan biznis. Naravno, da svako radi svoj posao kako treba i da ne krade na veliko zato sto mu se ukazala prilika, sve bi bilo savršeno. Najveći problem je nedostatak empatije u društvu i grabež za sopstvene nerealne potrebe. Živimo u materijalnom svetu, gde se propagira bogatstvo kao najveći uspeh, te se samim tim umanjuju osnovne ljudske vrednosti i plasira se ideja o velikom novcu uz neprikladne sadržaje, kriminal i starlete. Pogledajte samo spotove, šta se tu plasira kao trend, pa javne svadje i tuce u vladi, agresija i nepoštovanje, sve ide nizbrdo već dugo vremena.
Ima dosta njih koji preprodaju i cene su niske, te tako dopunjuju kucni budžet, koji je mozda minimalan. Ne treba niko da bude ugrožen i da nema za osnovne stvari, ljudi se snalaze na razne nacine. To sto se sliva u državnu kasu, ne ide vecinom gde treba, već koriste ljudi na vlasti i uz vlast, peru novac na razne nacine, a mi se često bavimo manjim iznosima i ne znamo ko kako preživljava. Cena jednog mesečnog izdatka treninga za dete nije ispod 3500, koliko potencijala propada, jer ništa nije besplatno, a treba konstantno ulagati novac, pa samohranih majki sa više dece i minimalnom alimentacijom, gde rade dve smene, ne žive, već zivotare, da bi bar deca jednog dana živela bolje. Lako je onima koji imaju bliske clanove u inostranstvu koji su se dobro snašli, onima koji su se uvalili u dobru firmu sa dobrom platom ili se dobro udali ili su im roditelji već bogati i situirani toliko da ostave i deci stanove i razvijen privatan biznis. Naravno, da svako radi svoj posao kako treba i da ne krade na veliko zato sto mu se ukazala prilika, sve bi bilo savršeno. Najveći problem je nedostatak empatije u društvu i grabež za sopstvene nerealne potrebe. Živimo u materijalnom svetu, gde se propagira bogatstvo kao najveći uspeh, te se samim tim umanjuju osnovne ljudske vrednosti i plasira se ideja o velikom novcu uz neprikladne sadržaje, kriminal i starlete. Pogledajte samo spotove, šta se tu plasira kao trend, pa javne svadje i tuce u vladi, agresija i nepoštovanje, sve ide nizbrdo već dugo vremena.