Pa to sa mojim ujakom nije jedina stvar. Doziveo je mnogo saobracajnih nezgoda, u jednoj je cak stradao toliko da mu i dan danas izlazi staklo iz lica, a prilikom operacije su mu vadili oko i ugradjivali socivo u njega, jer mu se flasa koju je drzao u ruci prilikom saobracajke zabila u oko ( bila je visak, nije mogla da stane u gajbu i on je rekao da ce je drzati u ruci do prodavnice i seo na suvozacevo sediste, posao je sa drugarom u nabavku za zurku), to je bilo na jednom letovanju, moji roditelji su pretrazili pola Crne Gore, jedva su nasli bolnicu u kojoj se nalazio, i nisu ga prepoznali kada su usli u njegovu sobu koliko je bio unakazen. Nikad nije uspeo da se ozeni, gotovo da je s vremenom oterao citavu familiju od sebe, iako je jako dobra osoba, nekako je baksuz, ne znam kako bih to rekla, uvek radi dobro za druge lose po sebe, ali nekim svojim drcnim stavom i ruznim recima udalji drage osobe od sebe, kao da mu je gnev zapravo jedini greh. Citav zivot mu je moja mama nalazila majice sa rupama, novu kosulju posle jednog pranja isecenu. Totalno zalim njegovu sudbinu, jer je bio lep, nacitan momak, koji je imao zelju da svima pomaze, jako vredan i posten covek, sad zivi sam, otudjen od svih i dalje radi i nista ne zaradjuje, kao da mu novac izmice iz ruku. Moja citava famiija je pomalo baksuzna, prababu je roknuo voz, desavale su se misteriozne smrti beba, udar groma i mnoge cudne stvari...Hhaah, kad nam se desi nesto lose mi se salimo na racun svoje nesrece, to nam je postalo ko dobar dan. Cak i najglupavije stvari...:D
Pa to sa mojim ujakom nije jedina stvar. Doziveo je mnogo saobracajnih nezgoda, u jednoj je cak stradao toliko da mu i dan danas izlazi staklo iz lica, a prilikom operacije su mu vadili oko i ugradjivali socivo u njega, jer mu se flasa koju je drzao u ruci prilikom saobracajke zabila u oko ( bila je visak, nije mogla da stane u gajbu i on je rekao da ce je drzati u ruci do prodavnice i seo na suvozacevo sediste, posao je sa drugarom u nabavku za zurku), to je bilo na jednom letovanju, moji roditelji su pretrazili pola Crne Gore, jedva su nasli bolnicu u kojoj se nalazio, i nisu ga prepoznali kada su usli u njegovu sobu koliko je bio unakazen. Nikad nije uspeo da se ozeni, gotovo da je s vremenom oterao citavu familiju od sebe, iako je jako dobra osoba, nekako je baksuz, ne znam kako bih to rekla, uvek radi dobro za druge lose po sebe, ali nekim svojim drcnim stavom i ruznim recima udalji drage osobe od sebe, kao da mu je gnev zapravo jedini greh. Citav zivot mu je moja mama nalazila majice sa rupama, novu kosulju posle jednog pranja isecenu. Totalno zalim njegovu sudbinu, jer je bio lep, nacitan momak, koji je imao zelju da svima pomaze, jako vredan i posten covek, sad zivi sam, otudjen od svih i dalje radi i nista ne zaradjuje, kao da mu novac izmice iz ruku. Moja citava famiija je pomalo baksuzna, prababu je roknuo voz, desavale su se misteriozne smrti beba, udar groma i mnoge cudne stvari...Hhaah, kad nam se desi nesto lose mi se salimo na racun svoje nesrece, to nam je postalo ko dobar dan. Cak i najglupavije stvari...:D